Scenarist i režiser je Saša Božić, koji je predstavio važnost građana i njegovih umjetnika u stvaranju igara kakve su danas. Na otvaranju gradonačelnik Dubrovnika napomenuo važnost umjetnika u čija se djela moramo zgledati da bi pronašli sebe.
Na otvorenju su nastupali:
- Zagrebačka filharmonija
- Dječji zbor WDR iz Dortmunda
- Akademski zbor Pro musica iz Mostara
- Mješoviti zbor Libertas
- klapa FA Linđo
Dubrovčani se diče svojim gradom i njegovom baštinom. Grad dobiva pohvale na račun svoje ljepote već duže vremena, priznat je u svijetu, turisti su oduševljeni gradom. Ono što grad čini posebnim, nije njegovo precizno isklesano kamenje, već njegovi ljudi. Sjaj zna zaslijepiti ljude, pa postanu pohlepni i oholi, a to vodi u propast.
Grad treba biti po mjeri svojih stanovnika, mjesto gdje će živjeti i razvijati se.
Prvu premijeru održanu na otoku Lokrumu režirao je slovenski redatelj Sebastijan Horvat, temeljenu na Krležinom djelu “Michelangelo Buonarroti”. Krleža i njegova djela si veoma bitna za Hrvate, on je Hrvatima ono što je Cankar Slovencima. Krleža je bio umjetnik koji se nije susprezao od istine i bacao je u lice narodu. Predstava se igrala na ruševinama Lokruma, zbog pokušaja povezivanje baštine Dubrovnika sa suvremenom umjetnošću.
Redatelj svog “Michelangela” na užitku stvaranja predstave i na užitku gledatelja. Publika
a i sami umjetnici tijekom gledanja i slušanja dramskog, vizualnog i glazbenog materijala gledaju u istom smjeru, razlog za to je pokušaj razumijevanja Krležinog djela i ono što nam pokušava djelom reći. Predstava je jedinstvena jer je i sam Michelangelo bio jedinstven, bez prazong prostora oko sebe i prava je umjetnost prenijeti publici ono što je njega činilo umjetnikom.
O Dubrovniku se nema što više reći od onog što je već rečeno, a rečeno je mnogo ali ipak nedovoljno da bi se razumjela ljepota jednog takvog grada. Dubrovnik govori svojim ljudima i svojom baštinom.
Na nama je da ga pokušamo razumjeti.
